Home / Vijesti / U kuću Darka Lazića stigla Hitna pomoć zbog smrtnog slučaja!

U kuću Darka Lazića stigla Hitna pomoć zbog smrtnog slučaja!

Nalik scenariju za film u kojem se drama prepliće sa elementima romantike i akcije, život mladog pjevača Darka Lazić ispunjen je najekstremnijim emocijama: od radosti do tuge sa neočekivanim obrtima.

Zato bi se onome ko ga ne poznaje učinilo da je glavni akter ove priče zapravo znatno stariji od godina koje broji ovaj umjetnik. Naime, sudbina mu je podarila veliki talenat, zbog kojeg je sa svega 17 godina kao pjevač osjetio sladak ukus velike popularnosti i uspjeha. Sve je dalje išlo kao po nekom unaprijed utvrđenom planu. Darko se osamostalio, oženio i postao otac. I živio je sve brže i intenzivnije. Međutim, sve što sa sobom nosi slava najprije ga je koštalo braka, koji se prije tačno godinu dana ugasio, a potom i teške saobraćajne nesreće koju je doživio prošlog oktobra, deset dana nakon svog 27. rođendana. Iako je bio mjesec dana prikovan za postelju, buđenje iz kome i saznanje da je poslije teških tjelesnih povreda dobio novu šansu za život, bili su dovoljan razlog da mu se na lice vrati osmijeh. Ali to nije sve. Tek pošto je došao sebi i prvi put svjesno ugledao svoju djevojku Marinu Gagić, Darko se suočio sa činjenicom da će po drugi put postati tata.

Darko je rođen 13. oktobra 1991. godine i odrastao je u malom mjestu Brestač, koje pripada opštini Pećinci.

– Rastao sam u skromnoj porodici, gdje su mi mlađi brat Dragan, majka Branka i otac Milan, kao i baba Milka i deda Živko bili centar svijeta. I dan-danas mnogo mi znače. Iako se ja slabo sjećam perioda najranijeg djetinjstva, roditelji su mi kasnije govorili da nisam baš bio nestašan. Ono što je očigledno, kako danas tako i kada se pogledaju moje fotografije na kojima sam mali dječak, veoma ličim na svoju majku, na šta sam veoma ponosan. Pojedini mediji su kasnije, kada sam postao poznat, spekulisali da je moja majka Romkinja, ali to nije istina. Moj ujak je oženjen ženom romskog porekla i to nikada nisam krio, niti smatram da je to nešto loše o čemu ne bih smio da pričam – započinje Darko svoju priču, pa evocira uspomene na period života koji je proveo u inostranstvu.

– Do sedme godine živio sam u Brestaču, a posle smo otišli u Holandiju. Tata je tamo već radio. On se inače bavio muzikom i svirao je harmoniku, ali u inostranstvu je radio totalno neki drugi posao. Bio sam klinac i za mene selidba nije predstavljala problem. Brzo sam se uklopio u novu sredinu, pogotovo kada sam naučio jezik, za šta mi je trebalo malo vremena. Školovao sam se tamo, a holandski i sada pričam perfektno. Vrijeme sam provodio s roditeljima, a najviše s bratom. Stariji sam od njega, ali smo oduvijek bliski baš kao da smo blizanci. Nisam volio školu, ali morao sam da je završim, kao i svako dijete. Tada nisam razmišljao da li mi je bolje u Srbiji ili Holandiji, bilo mi je lepo. Mada, povremeno bih osjetio nostalgiju za svojom zemljom. Kako je vrijeme prolazilo, sve više su mi nedostajali baba i deda i Srbija. Sve je bilo drugačije kada su mama i tata saopštili da se vraćamo drugoj kući. Odluka je donijeta zbog bake i deke, koji više nisu bili u stanju da sami vode računa o imanju – opisuje Lazić, koji nije mogao da sakrije radost zbog povratka kući.

– Čim smo stigli u Brestač, prvo sam zagrlio babu i dedu, a onda polako počeo da se navikavam na novi život. Bio mi je cilj da steknem nove drugare i sagledam čime ću se baviti jer je došlo vrijeme za srednju školu. Uvijek sam maštao da budem frizer jer sam smatrao da je to isplativ zanat, pa sam i odlučio da upišem taj kurs. Uz to sam završio i kurs za trgovca, jer nikad se ne zna kada će mi zatrebati (smijeh). I brzo sam se zaposlio u Rumi, u jednom frizerskom salonu kod Emine, gdje sam stekao sjajno iskustvo. Radio sam kao muško-ženski frizer i imao svoju platu. Dosta toga sam naučio, a i šišao sam odlično. Međutim, nešto je tu još falilo. Muzika – iskren je Darko, u kojem je sve više tinjao talenat za muzikom koji je naslijedio od oca Milana.

Žrtva obožavateljke

Poput svjetskih javnih ličnosti, iako je na samom početku karijere, ovaj momak već je osjetio da popularnost ima i lijepu, ali i ružnu stranu. Od samog početka takmičenja, Darko je postao žrtva djevojke koja ga je svojim stalnim pozivima progonila.

– Mislio sam da to postoji samo u filmovima, ali sam na svojoj koži osjetio šta znači kada te neko progoni. Sa mojim prvim pojavljivanjem na televiziji, počeo je pakao koji je trajao prilično dugo. Dobijao sam poruke od brojnih djevojaka, ali jedna dama je bila najupornija. Prvo sam sve posmatrao kao šalu jer mi je ta djevojka slala poruke kakve bi mogla da šalje samo svom dečku, ali ubrzo sam shvatio da nešto nije u redu. Kako se takmičenje približavalo kraju, zvala me je i po 400 puta dnevno, a kada sam prestao da joj odgovaram i na pozive i na poruke, počela je da uznemirava i moju porodicu – priča Darko, koji je ne mnogo kasnije saznao da je riječ o djevojci koja je na isti način uznemiravala njegovog kolegu Dušana Svilara, sve dok ga on nije smijenio na mjestu pobjednika „Zvezda Granda“.

– Kada sam prvi put dobio SMS poruku u kojoj mi je navela datum kada ću navodno umrijeti, shvatio sam da je vrag odnio šalu. Uporedo s tim, u vrijeme dok sam bio na nastupu, zvala je moju porodicu da kaže kako sam preminuo, što je bilo strašno za moje roditelje koji su, sve dok me ne bi dobili na mobilni telefon, istinski strahovali da li sam živ. S vremenom je njeno uznemiravanje za mene počelo da predstavlja ogroman stres, a iskreno, pomalo sam se i uplašio njenih prijetnji, naročito zbog toga što sam bio meta osobe koja je umislila da sam joj suđen – ističe Lazić, koji je u više navrata mijenjao svoj broj telefona, ali je njegova progoniteljka svaki put uspjela da ga pronađe preko njegovih prijatelja koje je svake nedjelje sretala dok su u publici navijali za Darka.

– Svake nedjelje je dolazila da navija za mene i tako upoznala moje drugove koji su joj iznova davali moj broj telefona, pošto im je govorila kako hoće da mi pomogne da dođem do pobjede. Poslije određenog vremena, u fiksni telefon ugradio sam aparat za identifikaciju poziva. Tako sam saznao kako se zove, kao i da je iz Niša. Ali mislio sam da će sve to prestati i da će se pojaviti neko ko će joj biti zanimljiviji, zbog čega sam odlagao trenutak da slučaj prijavim policiji. Ipak, kada su se jednog jutra u mojoj ulici u Brestaču pojavila kola Hitne pomoći i dežurni doktor rekao da je na mojoj adresi prijavljen smrtni slučaj i kako je tijelo u mojoj kući, shvatio sam da je pretjerala. Uvidio sam kako to ne mogu da riješim sam, pa sam je prijavio nadležnim organima. Međutim, ni oni nisu mogli da mi pomognu jer je ona psihijatrijski slučaj i pred sudom ne može da odgovara za svoje postupke. Agonija je trajala godinu i po dana – sjeća se Darko, kojem je pobjeda u ovom popularnom takmičenju donijela i novi krov nad glavom.

 

About admin

Check Also

Momo Kapor o tome kako se gube prijatelji: Reči koje treba zapamtiti

Kako samo zavidim prijateljstvima starim pedeset godina! Koliko je samo bilo potrebno ljubavi, strpljenja, mirenja ...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *